Posts Tagged blogeri

Čitat ćemo u regionalnoj blogosferi 2010.

Prošlo je stvarno puno vremena otkako sam radio zadnji update iz blogosfere po čemu je moj blog u početcima i bio prepoznatljiv. Niti sam nemam previše vremena blogati, tu i tamo štogod napišem kada stvarno imam nešto pametno za reći, što je rijetkost.

Na regionalnoj blogerskoj sceni dalo bi se reći da se koncentracije blogera i novih postova u posljednjih godinu dana drastično smanjila. Neki su drevni dinosaurusi još uvijek učestalo s nama dok su neki u potpunosti nestali. Većina blogera koji su godinama žarili i palili regionalnom blogosferom još uvijek tu i tamo okine koji tekst, ali i to postaje sve rjeđe.

Na svu sreću, pojavili su se i neki novi, perspektivni blogovi i blogeri koji će nadam se popuniti prazninu koja je u blogosferi nastala.

Dajem vam listu blogova koje se na osnovu njihovog bloganja u 2009. isplati pratiti i čitati 2010. Molim da se izostavljeni ne uvrijede, ne znači da ste loši, jednostavno znači da pišete rijetko ili pak da pišete o temama koje mi nisu zanimljive i zabavne. Bez nekog posebnog redoslijeda:

  • Dragan Varagić – Mislim da ovdje nije potrebno pretjerano objašnjavanje. Dragan je jedan od onih dinosaurusa naše blogosfere koji je preživio do dan danas i još uvijek žari i pali diljem regije. Ako vas zanima bilo kakav oblik modernog marketinga, Draganov je blog vrlo vjerojatno najbolji domaći izvor informacija o tome.
  • Dragana Djermanović – Moderni PR, kraljica PR-a domaće blogosfere. Gaga je majstorski PRovokator, borac sa vjetrenjačama ali i poznavalac svoje struke.
  • Tomislav Stanković – Mlada nada profesionalne blogosfere, Tomislav se specijalizirao u području upravljanja reputacijom na Internetu te je u tom području već skupio tone znanja i iskustva koje putem svojeg bloga prenosi na čitatelje.
  • Mihael Šanko – Ekonomija + menadžment + nove tehnologije + blog daju Mihael Šanko. Još jedna nada domaće blogosfere od koje očekujem puno u godinama koje dolaze.
  • Tomislav Buza – U blogosferi je još mlad, ali na webu definitivno nije. Jedan od veterana domaćeg Interneta čiji blog je prepun osobnih iskustava sa često oprečnim stavovima onima koje je uobičajeno vidjeti.
  • Boris Radošević – Iako gotovo nikad ne piše svoje prezime, ima zasigurno najperverznije prezime u blogosferi (think about it, be kinky). Ove godine ste ga morali primijetiti po nezaboravnom pothvatu prozvanom #blogmaraton.
  • Ivan Mišić – HDonWEB mreža sastoji se od više različitih blogolikih sadržaja predivnog dizajna, te je svaki od dijelova mreže vrijedan spomena a posebno tutorijali.
  • Luka Sučić / Toni Milovan – MacKorisnik je blogoliki Internet magazin za korisnike Apple-ovih proizvoda. Izvrstan sadržaj, česte nagradne igre, česta frekvencija postova.
  • Nebojša Radović – Poznatiji kao Eniax, još je jedan dinosaurus domaće blogosfere koji za razliku od mene tu i tamo nađe vremena i napisati štogod korisnog a da je duže od pet redaka. Definitivno valja pročitati što ovaj čovjek ima pametnog za reći.
  • Specijalist – Novi blogoliki web magazin koji među autorima okuplja mnogo poznatih lica domaće blogosfere. Svaki tekst na Specijalistu grijeh je propustiti.
  • Netokracija – Iako kolaborativni, ovo je poznato kao blog Ivan Brezak Brkana. Inače, jednog od 5 ljudi za koje je bilo šteta što nemaju blog. Mislim da na tu činjenicu nije potrebno ništa dodati.
  • Danica Radišić – Ako još niste vidjeli projekt «Ako sam sisala vesla… nisam progutala čamac» blog, definitivno trk na ovaj link. Genijalna ideja i izvedba. Naputak: Čitajte od početka blog da shvatite priču inače vam neće biti jasno zašto sam vas poslao tamo.
  • Roze Koze – Nekoliko ženskih geeketa piše blog. Treba li vam razlog više da ga pogledate? Debitant na domaćoj blogosferi 2009. ali definitivno vrijedan spomena blog.
  • Josip Šokčević – Blogosferom se bavi već jako dugo jer on je čovjek koji stoji iza poznatog blogerskog servisa Blogeri.hr a sada ga možete pratiti na njegovom vlastitom blogu.
  • Danijel Šivinjski – Je sada već dosta poznat i popularan domaći bloger za kojeg sam rekao da će od njega nešto biti još dok je radio svoje prve blogerske korake.
  • Miloš Petrović – Još je jedan od dinosaurusa domaće blogosfere koji je za razliku od mene preživio ledeno doba. Miloš izbacuje konstantnu i provjerenu kvalitetu tekstova na svojem blogu.
  • Slavko Ilić – Blog IT kutak sa nama je već preko dvije godine i donio nam je mnoštvo zanimljivih tekstova, intervjua i reportova.
  • Jelena Jovanović – Poznatija kao Miss Cybernaut, moja je najdraže ženska osoba u domaćoj blogosferi (brutalno iskreno). Vjerojatno zbog toga što imamo vrlo slične interese (ako ne i identične).

To je to dragi moji, nadam se da vam je ovo dovoljno štiva za čitanje, meni je taman. Uživajte u 2010. a nabrojanim blogerima želim puno sreće, posjetitelja, postova i linkova.

, , , ,

27 Comments

BlogOpen 2008 Bor – total report – Lav pojeo jelena :)

EPILOG:

And then svi umru od smeha, bato!

Deda, BlogOpen Bor 2008., dan II

Dan 0:

Krenuo sam iz Osijeka ujutro u deset sati autobusom za Beograd. U Beogradu sam se trebao naći sa famoznim vozačem «Žikom» o kojem ću vjerojatno sanjati sljedećih nekoliko tjedana. U autobusu same bakice, svi čudno gledaju u mladog čovjeka kulturno obučenog koji se zaputio u Beograd. Negdje iza srpske granice prolazimo kroz neko selo. Selo je izgledalo vrlo tužno, vidi sa čak i iz autobusa u prolazu da se tamo teško živi. Autobus staje i samo jedna bakica izlazi van sa velikim osmijehom na licu. Svi smo znali negdje duboko u sebi da tko god da izlazi na toj stanici ne bi trebao imati razloga za osmijeh. Konačno nakon duge vožnje i stajanja na svakoj banderi, stižem u Beograd. Prvi puta u životu ulazim u taj nekada glavni grad države u kojoj sam rođen – Jugoslavije. Još i dan danas kada vadim dokumente kao što je rodni list nisam siguran što trebam upisati u državu rođenja, Hrvatska ili Jugoslavija? Dok ulazimo u Beograd preko mosta, izdiže se ogromni grad, stvarno predivan prizor i definitivno fascinantan kada ga vidite prvi puta u životu.

Nakon nekoliko poziva mobitelom (roming mi guta novce ko ne normalan) uspio sam se naći sa vozačem. Pošto smo imali vremena na pretek prije nego što Oliver i Robert slete na aerodrom posjetili smo bolnicu u Beogradu gdje je ležala Žikina žena koja se oporavlja od uspješne operacije kuka. Tada mi već polagano upada u oko da još nisam vidio gadnu ženu u Beogradu, čudno. Konačno stižemo na aerodrom i tu nastaju prve komplikacije, nigdje ni traga Oliveru i Robertu. Prošlo je pola sata otkako je njihov avion sletio i ljudi u organizaciji su već nervozni. Primjećujem čovjeka sa majicom «BarCamp» kako priča sa zaštitarom. Velika šansa da je to jedan od Njemaca, pomislih i diskretno im se prišuljam. Bio sam u pravu, bio je to Robert Basic, najpoznatiji njemački bloger. Oliver je, objašnjava mi Robert, zaboravio putovnicu. Kako su ga uopće pustili na avion za inozemstvo bez putovnice? Stvar se lagano smirila kada smo shvatili da Oliver može izvaditi turističku putovnicu. Iskeširao je 75 eura za nju i tonu živaca i pridružio nam se na cugi u kafiću na samom aerodromu. Oliver i Robert mi objašnjavaju kako policija na aerodromu ne razumije engleski… strašno. Robert odluči platiti račun te pošto je prvi puta ovdje pita nas koliki se postotak ostavlja ovdje konobaru za napojnicu. Da citiram Dedinu izjavu par dana kasnije «and then svi umru od smeha».

Krenemo konačno u Bor. Nakon što smo sišli sa autoputa već polagano shvaćamo da nam je život prilično ugrožen. Naime, luđeg vozača u životu nisam vidio. Prolazimo kroz sam bog zna koliko kilometara doslovno ničeg i stižemo u banju nekoliko kilometara od Bora gdje smo bili smješteni. U banji nas dočekuju na večeri nekoliko ljudi iz udruge BITNO. Tu se prvi puta u životu vidim sa nekim ljudima koje poznajem putem blogova. Kasnije nam se pridružuje i nekoliko Makedonaca. Započinjemo vrlo zanimljiv razgovor o tome što je zapravo web 2.0 i što je revolucionarno donijela pojava blogova na internetu i taj razgovor se produžio duboko u noć. Oliver i ja odlazimo u sobe oko dva u noći a last men standing ostali su jedan Makedonac i Robert Basic koji su nastavili već spomenutu temu do četiri ujutro. Tijekom te večeri Oliver mi je ispričao zanimljivu anegdotu o tome kako su počele homoseksualne pošalice između njega i Roberta. Na jednoj konferenciji Robert i Oliver su dijelili sobu. Pošto su oboje imali laptope sa sobom i pristup internetu, svako je na svojem blogu pisao o tome da onaj drugi previše hrče. Pošto je to bio zadnji post kojeg je Robert napisao u sljedećih nekoliko dana koliko je konferencija trajala (a Robert inače piše dvadesetak postova dnevno) i post je bio dosta kratak i sadržavao link prema Oliveru, Oliver je dobio abnormalno veliku posječenost zbog tog posta. Poanta priče je bila u zadnjoj rečenici – «That’s what you get when you sleep with an «A» blogger». Od onda među njima dvojicom konstantno postoje neke homoseksualne pošalice.

Dan I:

Ustajemo se oko devet ujutro, pijemo jutarnju kavicu i spremamo se za polazak u Bor, na otvaranje ovogodišnjeg BlogOpena. U autu sam sa doktoricom i Markom. Doktorica priča zanimljivu priču o tome kako su dolazili sa autobusom u banju i kako im je usred (oprostite na izrazu) vukojebine autobus stao pokvaren. Naime nakon kratkog pregleda ispod haube vozač je zaključio da mu fale neki kaiši. Netko iz autobusa sjetio se da je vidio kaiše kako su odletjeli na cesti prije dosta vremena. Vozač se tada pretvorio u križanca supermana i batmana te preskočio na drugu stranu autoputa, ustopao prijevoz, pronašao kaiše, ustopao prijevoz natrag i popravio autobus… Prosto nevjerojatno!

Konačno stižemo na konferenciju, ljudi se okupljaju ispred i srećem sve ljude koje nisam vidio već godinu dana i stvarno mi je bilo drago što ih vidim opet. Neke ljude upoznajem po prvi puta, a neke upoznajem drugi puta (LoL). Srećem Ivana, Dragana i Mooshemu. Upoznajem opet Sanju koja se zaprepastila kada joj je Varagić rekao da sam ja Toni Aničić. Zašto svi misle da sam stariji čovjek i da sam jako ozbiljan i da se ne znam «zajebavat»?

Upoznajem ekipu iz 5do12. Koliko sam shvatio 5do12 će biti nešto kao news portal za ex-yu regiju. Prema mojem osobnom mišljenju kod nas će teško proći zbog prezasićenosti tržišta iako bi volio da uspiju jer su dečki stvarno ispravni. Men in black kako je netko rekao. Ispred samog mjesta na kojem se održavao BlogOpen nalazilo se čudnovato vozilo koje sam do sada vidio samo na slikama i u filmovima. Bilo je stvarno fascinantno vidjeti ga uživo a kod Eniaxa sam pronašao i sliku:

Prva predavanja držali su Oliver i Robert. Pošto su mi teme bile zanimljive odlučio sam ih odslušati (što je dosta neobično za mene na konferenciji). Mislim da su predavanja bila dosta korisna i dala su nam uvid u to kako pro blogeri kao što su oni koji doslovno žive od bloga rade. Prema Robertu, potrebno je pisati što više i prije ili poslije ćeš postići neku kritičnu posjećenost pomoću koje ćeš moći generirati dovoljno zarade za život. Mislim da je Oliver rekao kroz šalu kada su ga pitali kako postati poznati bloger nešto u stilu «počni blogati dvije tisućite». Ta izjava iako je izrečena kroz šalu ima dosta smisla iako se znaju pojaviti ponekada blogeri koji blogaju svega godinu dana i već se uguraju u rang profesionalaca. Znači njihova predavanju su bila jedno vrlo korisno iskustvo ali imam blagi osjećaj da je veći dio publike bio na nešto nižoj iskustvenoj razini i nisu mogli u potpunosti pratiti što točno Oliver i Robert govore a stvar je još i otežala činjenica da je predavanje bilo na engleskom jeziku koji je većini publike išao dosta loše. To je rezultiralo time da je sa predavačima komuniciralo svega nas nekolicina.

Tijekom pauze otišao sam sa Markom Hermani-Germani Englezom (interna šala sa blogopena) na kavu. Sjednemo mi tako u najbliži kafić. Kafić izgleda dosta kulturno. Naručim ja Coca Colu a konobarica kaže da nemaju coca colu. Očekujem sada da će reći da drže samo Pepsi ili tako nešto ali ne, imaju samo običnu kavu i limunadu kaže ona. Reko svašta, naručimo limunadu i kavu kad stiže račun pedeset dinara. Pedeset dinara je pet kuna, nevjerojatno kako su tamo niske cijene. Odlazimo na ručak, koji moram pohvaliti naravno kao i sve ostalo vezano uz organizaciju. Ručak je bio toliko obilan da sam se najeo već na predjelu.

Zadnje predavanje koje sam slušao je bilo predavanje Neil Alphonsoa, CEO howdygroup-e iz Velike Britanije. Neil je govorio o socijalnim mrežama te je pokušao potaknuti raspravu o tome jesu li blogovi zapravo socijalne mreže ali čini se da smo samo Oliver i ja bili zainteresirani pričati. Nakon predavanja mi je prišao da se upoznamo i razmijenili smo vizitke u slučaju da krenu graditi neku socijalku u Hrvatskoj.

Konačno dolazimo do onog što popularno nazivamo «poantom odnosno biti konferencije» – večernje cuganje. Svi smo se okupili u banji u velikoj sali te uz obilnu večeru, neograničeni alkohol i tamburaše u živo proveli vrlo zabavnu i opuštenu večer. Većinu vremena sjedio sam sa Oliverom, Robertom i Draganom te nam je Oliver objašnjavao svoju novu ideju koja mu je pala na pamet ujutro kada se probudio o kojoj ne bi još ovdje javno. Kasnije sam se prebacio kod Makedonaca (s kojima sam komunicirao također komunicirao na engleskom). Ljudi su stvarno bili super. Ne znam zašto ali sve nas je iznenadio ogroman broj žena s obzirom da se radi o pomalo geek konferenciji a i činjenica da su gotovo sve bile prilično atraktivnog izgleda. Nakon nekog vremena nestalo je struje ali ni to nas nije spriječilo da se nastavimo dobro zabavljati. Na kraju, kao i obično last men standing bili smo Oliver, Robert i ja, sami u sali dovršavali posljednju cugu.

Dan II:

Fotku ukrao: Sanji Rastovac

Jutarnja kavica uz nešto veći broj okupljenih ljudi. Sjedam u auto sa Markom, Robertom i Oliverom te krećemo u nastavak avanture. Propuštam par meni ne zanimljivih predavanja, slikam se sa ljudima, dajem intervju za televiziju i pripremamo se za završnu panel diskusiju. Na završnom panelu sudjeluje nas četvero. Složili smo se da bi panel trebao biti na engleskom pošto Oliver ne razumije naše govorno područje kao i mnogi ljudi iz publike. Na žalost Veronika Nikita Kostadinova nije znala dobro engleski pa je pričala na makedonskom. Samo sam primijetio Oliverov pogled koji kao da mi govori «what is she talking about» a ja samo lagano slegnem ramenima jer ju ni ja ništa ne razumijem. Primam sms poruku od male sestrične koja kaže da me gleda uživo, baš me razveselila. Nakon prvih par riječi koje sam izgovorio sam morao napraviti stanku jer su da citiram Dedu «and then… svi umru od smeha» i pljeskali. Na žalost mislim da nismo izveli nikakav pametan zaključak pošto je diskusija imala dosta suprotstavljene strane koje se nikako ne mogu složiti i napraviti neki oblik kompromisa.

Tada je uslijedilo zatvaranje same konferencije te posljednji službeni ručak. Ručak na kojem smo plakali od smijeha, doslovno. Deda nam je prepričao priču o «englezu» i Olivera je zanimalo čemu se mi toliko smijemo pa je Deda, veliki ekspert za engleski jezik odlučio objasniti mu. Taj dio je jednostavno nemoguće prepričati, jednostavno ste trebali biti tamo i doživjeti taj legendarni razgovor sa rečenicama tipa «Hermani-Germani» i «And then svi umru od smeha, bato!».

Dan III:

Posebne zahvale Žiki što je vozio opreznije, Oliveru i Robertu što su pričali na engleskom a ne na njemačkom, kompletnoj organizaciji na savršenom gostoprimstvu, svim dobrim dragim i zanimljivim ljudima koje sam imao priliku upoznati, Marku Hermani-Germani-Englezu na trudu i za kraj najveća zahvala Ivanu a.k.a. fotomanijaku.

, , , , ,

32 Comments

Update iz blogosfere No9

Najvažnije, Aljoša nam se vratio u blogosferu i ponovno piše često kao nekada na svojem blogu. Sadržaj postova je naravno zanimljiv i koristan kao i uvijek.

Ako ste u moodu za gledanje crap filmova i smijanje na iste, definitivno pogledajte što je Lavlji prdež iskopao.

Marina i I. B. B. Su se vratili iz Hong Konga, kako kaže moj twitter, a Marina je vjerojatno sada puna slika iz Azije pa pogledajte prvu koju je objavila.

Nemesis objavljuje 10 marketinških lekcija iz COD-a, vrlo zanimljiv koncept posta koji uspoređuje igru sa marketingom web stranica.

Bruno je ponovno skrenuo pažnju na njegovu formu za prodaju web stranica te rekao da i dalje kupuje web stranice pa dragi moji čitatelji, ako želite nešto prodati znate gdje možete pokušati.

Drugi Aničić kaže da se sprema domaća verzija popularne britanske serije «Mućke». Zvat će se «Brat bratu».

Blackshtef nam otkriva kako prevariti feedburnerov brojač RSS readera.

Vuk ima dva cool nova posta koja moram spomenuti, jedan je o beerware-u a drugi o najružnijoj hrvatskoj web stranici. Inače malo sam surfao wikipediom i naišao na još jednu vrlo cool licnecu kao što je beerware a to je sisterware, licenca koja zahtjeva da ukoliko koristite software upoznate svoju sestru s njegovim autorom.

BlogOpen raspisuje tradicionalni konkurs za Blogopediju. Ukoliko želite da vaši postovi budu tiskani u knjizi i da postanete slavni preko noći (lol) pošaljite svoje radove. Dolaze u obzir tekstovi na bilo kojem jeziku iz regije, svaki kandidat može poslati do dva teksta.

, ,

2 Comments

Kako maknuti neželjeni sadržaj s interneta?

Nije rijetka pojava da netko na internetu brutalno popljuje određenu tvrtku, proizvod ili uslugu. Najčešći su razlozi počinjena nepravda ili jednostavno loš proizvod ili usluga.

Većina naših «poduzetnika» ima loš pristup po pitanju micanja ovakvog sadržaja. E-mail koji oni pošalju webmasteru / blogeru na čijem se sajtu / blogu nalazi neželjeni sadržaj često je rađen po receptu: «Ej [umetnite željenu uvredu] , [umetnite željenu psovku] makni taj članak il ću te prebit / ubit / tužit, jel znaš ti s kim se ti zajebavaš?»

Naravno to je lošiji pristup i ovim pristupom ćete samo od budala izvući ono što zapravo želite. Pametan čovjek će vas tužiti zbog prijetnji. Ono što želite zapravo napraviti je sljedeće:

a)    Ukoliko je neželjeni sadržaj nastao kao posljedica lošeg odnosa sa klijentom ili počinjene nepravde, najbolje je vaš e-mail započeti sa isprikom. Nakon što se ispričate, kulturno zamolite osobu da makne taj neželjeni sadržaj jer šteti vašoj tvrtci i obećajte da se tako nešto neće ponoviti. Mali znakovi pažnje su uvijek dobrodošli odnosno neki poklon paketi ili besplatne usluge.

b)    Ukoliko je neželjeni sadržaj nastao kao posljedica vaših loših proizvoda ili usluga, imate velik problem. Morate popraviti svoje proizvode ili usluge ili se pomiriti s time da ljudi neće biti zadovoljni i da će se o tome pisati. Nakon što značajno popravite nedostatke vaših proizvoda ili usluga, pošaljite kulturan e-mail odgovornoj osobi i zamolite ju da ukloni taj sadržaj te im ukažite na trud koji ste uložili u popravljanje vaše usluge ili proizvoda i obavezno im se zahvalite na konstruktivnim kritikama.

, ,

4 Comments