Posts Tagged konferencija
Naj-ne-geek konferencija za geekove
Posted by Toni Aničić in Novosti, Regija, Svi postovi on July 28th, 2009
Kada bi probali bez varanja pogoditi kakvo je ovo zbivanje prikazano na videu, prvo što bi vam palo na pamet vjerojatno je neki noćni klub, gostovanje nekog svjetskog DJ-a ili neki opaki party.
Radi se naime o festivalu Interneta e-tvrdjava u Niš-u (Srbija). Snimka prikazuje Mozilla (da, ta Mozilla) party tjekom prošlogodišnje e-tvrdjave. Ovo je zasigurno naj-ne-geek konferencija za geekove.
Što oni kažu sami o sebi:
E-TVRDJAVA je jedinstveni festival Interneta koji ima za cilj da se tokom tri dana dešavanja na otvorenom prostoru skrene pažnja na fenomen, progresiju i povezanost Interneta sa svim sferama današnjeg života, i to koristeći njegove osnovne simbole – interakciju, edukaciju i zabavu pod otvorenim nebom.
Smešten u jedan od najvrednijih srpskih spomenika kulture – nišku tvrđavu, festival E-TVRDJAVA želi da promoviše mulitkulturalnost, multimedijalnu umetnost, tehnološke inovacije, spomenike kulture, ali i aktivno učešće na očuvanju životne sredine i promovisanju zdravog načina života.
Na ovom događaju očekujte osim domaćina i ljude iz Austrije, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine, Rumunije, Slovenije, Hrvatske i Makedonije. Festival će se održati od 3. do 5. 10. 9. 2009. u Nišu. Jedan od razloga zašto pišem o ovome je glasina da bi se ove godine u sklopu ovog festivala mogla održati i legendarna BlogOpen konferencija.
BlogOpen 2008 Bor – total report – Lav pojeo jelena :)
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on October 7th, 2008
EPILOG:
And then svi umru od smeha, bato!
–Deda, BlogOpen Bor 2008., dan II
Dan 0:
Krenuo sam iz Osijeka ujutro u deset sati autobusom za Beograd. U Beogradu sam se trebao naći sa famoznim vozačem «Žikom» o kojem ću vjerojatno sanjati sljedećih nekoliko tjedana. U autobusu same bakice, svi čudno gledaju u mladog čovjeka kulturno obučenog koji se zaputio u Beograd. Negdje iza srpske granice prolazimo kroz neko selo. Selo je izgledalo vrlo tužno, vidi sa čak i iz autobusa u prolazu da se tamo teško živi. Autobus staje i samo jedna bakica izlazi van sa velikim osmijehom na licu. Svi smo znali negdje duboko u sebi da tko god da izlazi na toj stanici ne bi trebao imati razloga za osmijeh. Konačno nakon duge vožnje i stajanja na svakoj banderi, stižem u Beograd. Prvi puta u životu ulazim u taj nekada glavni grad države u kojoj sam rođen – Jugoslavije. Još i dan danas kada vadim dokumente kao što je rodni list nisam siguran što trebam upisati u državu rođenja, Hrvatska ili Jugoslavija? Dok ulazimo u Beograd preko mosta, izdiže se ogromni grad, stvarno predivan prizor i definitivno fascinantan kada ga vidite prvi puta u životu.
Nakon nekoliko poziva mobitelom (roming mi guta novce ko ne normalan) uspio sam se naći sa vozačem. Pošto smo imali vremena na pretek prije nego što Oliver i Robert slete na aerodrom posjetili smo bolnicu u Beogradu gdje je ležala Žikina žena koja se oporavlja od uspješne operacije kuka. Tada mi već polagano upada u oko da još nisam vidio gadnu ženu u Beogradu, čudno. Konačno stižemo na aerodrom i tu nastaju prve komplikacije, nigdje ni traga Oliveru i Robertu. Prošlo je pola sata otkako je njihov avion sletio i ljudi u organizaciji su već nervozni. Primjećujem čovjeka sa majicom «BarCamp» kako priča sa zaštitarom. Velika šansa da je to jedan od Njemaca, pomislih i diskretno im se prišuljam. Bio sam u pravu, bio je to Robert Basic, najpoznatiji njemački bloger. Oliver je, objašnjava mi Robert, zaboravio putovnicu. Kako su ga uopće pustili na avion za inozemstvo bez putovnice? Stvar se lagano smirila kada smo shvatili da Oliver može izvaditi turističku putovnicu. Iskeširao je 75 eura za nju i tonu živaca i pridružio nam se na cugi u kafiću na samom aerodromu. Oliver i Robert mi objašnjavaju kako policija na aerodromu ne razumije engleski… strašno. Robert odluči platiti račun te pošto je prvi puta ovdje pita nas koliki se postotak ostavlja ovdje konobaru za napojnicu. Da citiram Dedinu izjavu par dana kasnije «and then svi umru od smeha».
Krenemo konačno u Bor. Nakon što smo sišli sa autoputa već polagano shvaćamo da nam je život prilično ugrožen. Naime, luđeg vozača u životu nisam vidio. Prolazimo kroz sam bog zna koliko kilometara doslovno ničeg i stižemo u banju nekoliko kilometara od Bora gdje smo bili smješteni. U banji nas dočekuju na večeri nekoliko ljudi iz udruge BITNO. Tu se prvi puta u životu vidim sa nekim ljudima koje poznajem putem blogova. Kasnije nam se pridružuje i nekoliko Makedonaca. Započinjemo vrlo zanimljiv razgovor o tome što je zapravo web 2.0 i što je revolucionarno donijela pojava blogova na internetu i taj razgovor se produžio duboko u noć. Oliver i ja odlazimo u sobe oko dva u noći a last men standing ostali su jedan Makedonac i Robert Basic koji su nastavili već spomenutu temu do četiri ujutro. Tijekom te večeri Oliver mi je ispričao zanimljivu anegdotu o tome kako su počele homoseksualne pošalice između njega i Roberta. Na jednoj konferenciji Robert i Oliver su dijelili sobu. Pošto su oboje imali laptope sa sobom i pristup internetu, svako je na svojem blogu pisao o tome da onaj drugi previše hrče. Pošto je to bio zadnji post kojeg je Robert napisao u sljedećih nekoliko dana koliko je konferencija trajala (a Robert inače piše dvadesetak postova dnevno) i post je bio dosta kratak i sadržavao link prema Oliveru, Oliver je dobio abnormalno veliku posječenost zbog tog posta. Poanta priče je bila u zadnjoj rečenici – «That’s what you get when you sleep with an «A» blogger». Od onda među njima dvojicom konstantno postoje neke homoseksualne pošalice.
Dan I:
Ustajemo se oko devet ujutro, pijemo jutarnju kavicu i spremamo se za polazak u Bor, na otvaranje ovogodišnjeg BlogOpena. U autu sam sa doktoricom i Markom. Doktorica priča zanimljivu priču o tome kako su dolazili sa autobusom u banju i kako im je usred (oprostite na izrazu) vukojebine autobus stao pokvaren. Naime nakon kratkog pregleda ispod haube vozač je zaključio da mu fale neki kaiši. Netko iz autobusa sjetio se da je vidio kaiše kako su odletjeli na cesti prije dosta vremena. Vozač se tada pretvorio u križanca supermana i batmana te preskočio na drugu stranu autoputa, ustopao prijevoz, pronašao kaiše, ustopao prijevoz natrag i popravio autobus… Prosto nevjerojatno!
Konačno stižemo na konferenciju, ljudi se okupljaju ispred i srećem sve ljude koje nisam vidio već godinu dana i stvarno mi je bilo drago što ih vidim opet. Neke ljude upoznajem po prvi puta, a neke upoznajem drugi puta (LoL). Srećem Ivana, Dragana i Mooshemu. Upoznajem opet Sanju koja se zaprepastila kada joj je Varagić rekao da sam ja Toni Aničić. Zašto svi misle da sam stariji čovjek i da sam jako ozbiljan i da se ne znam «zajebavat»?
Upoznajem ekipu iz 5do12. Koliko sam shvatio 5do12 će biti nešto kao news portal za ex-yu regiju. Prema mojem osobnom mišljenju kod nas će teško proći zbog prezasićenosti tržišta iako bi volio da uspiju jer su dečki stvarno ispravni. Men in black kako je netko rekao. Ispred samog mjesta na kojem se održavao BlogOpen nalazilo se čudnovato vozilo koje sam do sada vidio samo na slikama i u filmovima. Bilo je stvarno fascinantno vidjeti ga uživo a kod Eniaxa sam pronašao i sliku:

Prva predavanja držali su Oliver i Robert. Pošto su mi teme bile zanimljive odlučio sam ih odslušati (što je dosta neobično za mene na konferenciji). Mislim da su predavanja bila dosta korisna i dala su nam uvid u to kako pro blogeri kao što su oni koji doslovno žive od bloga rade. Prema Robertu, potrebno je pisati što više i prije ili poslije ćeš postići neku kritičnu posjećenost pomoću koje ćeš moći generirati dovoljno zarade za život. Mislim da je Oliver rekao kroz šalu kada su ga pitali kako postati poznati bloger nešto u stilu «počni blogati dvije tisućite». Ta izjava iako je izrečena kroz šalu ima dosta smisla iako se znaju pojaviti ponekada blogeri koji blogaju svega godinu dana i već se uguraju u rang profesionalaca. Znači njihova predavanju su bila jedno vrlo korisno iskustvo ali imam blagi osjećaj da je veći dio publike bio na nešto nižoj iskustvenoj razini i nisu mogli u potpunosti pratiti što točno Oliver i Robert govore a stvar je još i otežala činjenica da je predavanje bilo na engleskom jeziku koji je većini publike išao dosta loše. To je rezultiralo time da je sa predavačima komuniciralo svega nas nekolicina.
Tijekom pauze otišao sam sa Markom Hermani-Germani Englezom (interna šala sa blogopena) na kavu. Sjednemo mi tako u najbliži kafić. Kafić izgleda dosta kulturno. Naručim ja Coca Colu a konobarica kaže da nemaju coca colu. Očekujem sada da će reći da drže samo Pepsi ili tako nešto ali ne, imaju samo običnu kavu i limunadu kaže ona. Reko svašta, naručimo limunadu i kavu kad stiže račun pedeset dinara. Pedeset dinara je pet kuna, nevjerojatno kako su tamo niske cijene. Odlazimo na ručak, koji moram pohvaliti naravno kao i sve ostalo vezano uz organizaciju. Ručak je bio toliko obilan da sam se najeo već na predjelu.
Zadnje predavanje koje sam slušao je bilo predavanje Neil Alphonsoa, CEO howdygroup-e iz Velike Britanije. Neil je govorio o socijalnim mrežama te je pokušao potaknuti raspravu o tome jesu li blogovi zapravo socijalne mreže ali čini se da smo samo Oliver i ja bili zainteresirani pričati. Nakon predavanja mi je prišao da se upoznamo i razmijenili smo vizitke u slučaju da krenu graditi neku socijalku u Hrvatskoj.

Konačno dolazimo do onog što popularno nazivamo «poantom odnosno biti konferencije» – večernje cuganje. Svi smo se okupili u banji u velikoj sali te uz obilnu večeru, neograničeni alkohol i tamburaše u živo proveli vrlo zabavnu i opuštenu večer. Većinu vremena sjedio sam sa Oliverom, Robertom i Draganom te nam je Oliver objašnjavao svoju novu ideju koja mu je pala na pamet ujutro kada se probudio o kojoj ne bi još ovdje javno. Kasnije sam se prebacio kod Makedonaca (s kojima sam komunicirao također komunicirao na engleskom). Ljudi su stvarno bili super. Ne znam zašto ali sve nas je iznenadio ogroman broj žena s obzirom da se radi o pomalo geek konferenciji a i činjenica da su gotovo sve bile prilično atraktivnog izgleda. Nakon nekog vremena nestalo je struje ali ni to nas nije spriječilo da se nastavimo dobro zabavljati. Na kraju, kao i obično last men standing bili smo Oliver, Robert i ja, sami u sali dovršavali posljednju cugu.
Dan II:

Fotku ukrao: Sanji Rastovac
Jutarnja kavica uz nešto veći broj okupljenih ljudi. Sjedam u auto sa Markom, Robertom i Oliverom te krećemo u nastavak avanture. Propuštam par meni ne zanimljivih predavanja, slikam se sa ljudima, dajem intervju za televiziju i pripremamo se za završnu panel diskusiju. Na završnom panelu sudjeluje nas četvero. Složili smo se da bi panel trebao biti na engleskom pošto Oliver ne razumije naše govorno područje kao i mnogi ljudi iz publike. Na žalost Veronika Nikita Kostadinova nije znala dobro engleski pa je pričala na makedonskom. Samo sam primijetio Oliverov pogled koji kao da mi govori «what is she talking about» a ja samo lagano slegnem ramenima jer ju ni ja ništa ne razumijem. Primam sms poruku od male sestrične koja kaže da me gleda uživo, baš me razveselila. Nakon prvih par riječi koje sam izgovorio sam morao napraviti stanku jer su da citiram Dedu «and then… svi umru od smeha» i pljeskali. Na žalost mislim da nismo izveli nikakav pametan zaključak pošto je diskusija imala dosta suprotstavljene strane koje se nikako ne mogu složiti i napraviti neki oblik kompromisa.

Tada je uslijedilo zatvaranje same konferencije te posljednji službeni ručak. Ručak na kojem smo plakali od smijeha, doslovno. Deda nam je prepričao priču o «englezu» i Olivera je zanimalo čemu se mi toliko smijemo pa je Deda, veliki ekspert za engleski jezik odlučio objasniti mu. Taj dio je jednostavno nemoguće prepričati, jednostavno ste trebali biti tamo i doživjeti taj legendarni razgovor sa rečenicama tipa «Hermani-Germani» i «And then svi umru od smeha, bato!».
Dan III:
Posebne zahvale Žiki što je vozio opreznije, Oliveru i Robertu što su pričali na engleskom a ne na njemačkom, kompletnoj organizaciji na savršenom gostoprimstvu, svim dobrim dragim i zanimljivim ljudima koje sam imao priliku upoznati, Marku Hermani-Germani-Englezu na trudu i za kraj najveća zahvala Ivanu a.k.a. fotomanijaku.
Bizdirekt, Car, Zagreb, Beograd i BlogOpen
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on September 28th, 2008
Uzročno-posljedične veze… Tomislav Car nam je u petak prvi puta posjetio Osijek. Naravno, to je pozvalo priliku za večernje druženje (koje je Siniša odlučio propustiti zato što je papučar
).
Navečer smo prisustvovali bizdirekt partyju u osječkom Old Bridge Pubu. Bizdirekt je poslovni mjesečnik koji okuplja deset tisuća malih i srednjih tvrtki iz osječke i zagrebačke regije. Ovom prilikom htio bih se zahvaliti organizatorima što su nas predivno ugostili.
Pošto sam primijetio da mi je putovnica istekla, u utorak sam u Zagrebu i idem vadit žurno novu jer je 4. i 5. blogopen konferencija u Boru. U petak, dan prije konferencije trebam biti u Beogradu i dočekati njemačke blogere na aerodromu.
Pošto u utorak imam dosta slobodnog vremena dok budem čekao izradu putovnice, kontaktirajte me na mobitel oni koji žele autogram ili žele platit pivo
Dva videa inspiracije i edukacije
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on July 24th, 2008
Nakon što sam proveo kompletnu noć (peko 7 sati) pripremajući sa Joletom novu spalionicu malo sam surfao blogosferom da vidim što ima novog. By the way, nova spalionica je točno ono što sam zamislio, sajt koji će proizvesti puno veću zaradu nego što je imao do sada. Naslovnica je namjerno takva kakva je i trebalo je puno hrabrosti i ludosti da se napravi ovakva nadasve neobična naslovnica ali čemu ideje ako ih ne stavimo u praksu zar ne? Nadam se samo da će se moje ideje u praksi pokazati isplativim.
Dok sam tako surfao blogosferom, prošao sam i kroz 3kolone i naišao na novi Nikolin post gdje sam primijetio da su se pojavili video zapisi sa web.start-a. Odvojim ja tako određeno vrijeme da pogledam par predavanja koja sam propustio sa prvog dana pošto sam došao tek na biz day (a koja su po mojem trebala i biti na biz dayu a ne na tech dayu… khm) a koja sam svakako htio pogledati a to su predavanje Ivan Brezak Brkana i predavanje Tomislava Cara.
Molio bih vas da pažljivo poslušate i pogledate oba predavanja jer ovo je edukacija zlata vrijedna. Osim edukacije ja sam u predavanju Tomislava Cara pronašao i inspiraciju za jedan projekt koji ću ići realizirati nakon što realiziram veliki projekt o kojem se ne priča (već su ga u jednako misterioznom kontekstu spomenuli i Mario Mikić i Hrvoje Gosarić).
Nakon što pogledate predavanje Tomislava Cara shvatit ćete da nisu sve stvari na netu takve kako na njih gledamo mi IT-ovci. Nisu bitni samo unikatni posjetitelji, oglasne mreže, CTR-ovi bannera, CPC-ovi i slični naizgled nužni izrazi za ostvarivanje zarade od prodaje oglasnog prostora. Da ne duljim previše, jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, koliko vrijedi 24 FPS-a kroz 15-tak minuta videa?
Još malo o Hrvatskoj blogerskoj organizaciji
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on July 19th, 2008
Nedavno sam u updateu iz blogosfere napisao nešto malo teksta o Hrvatskoj blogerskoj organizaciji. Niti moja reakcija niti reakcija publike nije bila pohvalana.
Danas sam se malo zaletio do službenog sajta BlogOpen konferencije da vidim ima li išta novog kad primjetim među komentarima na zadnjem postu, zalomio se jedan koji upada u oči… Napisao ga je Zoran Oštrić, tajnik Hrvtaske blogerske organizacije. Kaže on u tom komentaru:
Kolegica mi je poslala poziv da se priključim ovoj grupi. Prije nekoliko dana osnovali smo Hrvatsku blogersku organizaciju (HBO), ja sam tajnik (protiv moje volje! Glasovanje je bilo sedam za i jedan sudrzžan.
) Ostanimo u kontaktu, pa ćemo vidjeti može li netko iz Hrvatske doći.
Osim informacije koja apsolutno nikog ne zanima o tome kako je on izabran sa sedam glasova za i jednim suzdržanim, imate i jednu vrlo glupu rečenicu. Kaže ostanimo u kontaktu, pa ćemo vidjeti može li netko iz Hrvatske doći.
Pa dragi Zorane, vjerovao ili ne netko iz Hrvatske dolazi i došao je i prošli put, ima nas, nisam samo ja. Nadalje, što ste vi stvarno zabrijali da vi predstavljate kompletnu Hrvatsku blogosferu? Vas par blogera od kojeg jednog relativno cijenim ali mi je dosadan za čitat, jednog ne podnosim i ostale sam pokušao čitat i odustao na drugom retku…
Kao ono, ostanite u kontaktu sa Zoranom, on zna sve Hrvatske blogere i «poslat» će vam nekog… katastrofa.
Buzzzzzz… BlogOpen 2008
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on May 28th, 2008
Evo baš sam pročitao kod kolege Varagića prve informacije o ovogodišnjem BlogOpen-u. To je internacionalna konferencija za blogere koju definitivno ne smijete propustiti. Prošle godine pojavio sam se na BlogOpen-u u Novom Sadu i upoznao mnoge zanimljive ljude i stekao čak i prijatelje s kojima se često čujem.

Ovo je jedina konferencija ovog tipa u regiji koja je sposobna okupiti ogroman broj blogera i gotovo sve najutjecajnije blogere regije. Da bi dobili uvid u atmosferu možete pogledati slike sa prošlogodišnje konferencije.
Ove godine konferencija će se održati 4. i 5. desetog u Brestovačkoj Banji (Opština Bor). Borovci su se pokazali kao aktivni blogeri i izbacili dosta utjecajnih blogera u Srbiji.
Ove godine postojat će i neka simbolična kotizacija ali to je u principu u redu pošto smo mi sami učesnici prošlogodišnje konferencije inzistirali na tome. Ne radite planove za gore navedeni datum i nadam se da se vidimo tamo
.
web.start biz day
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on May 10th, 2008

U Zagreb smo stigli malo prerano pa smo odlučili popiti kavu u nasumično odabranom kafiću u hipo centru. Igrom slučaja taj kafić se nalazio točno ispod same web.start konferencije.
Pošto sam se vratio sa hrpom vizitki u Osijek, spomenuti ću i još neka imena koja sam tamo vidio / upoznao: Andrež Tori (Zemanta) i njegova zanimljiva mlada i perspektivna ekipa iz Slovenije, Stanislav Šredl urednik na T-portalu, Nataša Kozić Marjanović (Celulit.hr), Marko Herman (urednik PC pressa, stari kolega sa BlogOpena), Dražen Trnski (TRN software, čovjek koji svako malo izbaci novi inovativni startup), Vjeran Vlahović (netgen), Gordan Orlić (grejp), Siniša Dukarić (stari kolega bloger, direktor webtrenda).Stjepanov osvrt:
Evo, upravo pričam sa Tonijem preko MSNa (02:38-11.5.2008) i prigovaram mu kako je napisao tako je*eno objektivan i štur članak. Sad mu baš govorim da je trebao napisati puno više pa čak i ono što je osjetio!
Doduše, ja sam sada stigao sa proslave rođendana jednog od frendova pa sam malo….”emocionalniji”
![]()
Posebno bih pohvalio Marka “Markana” Hermana koji nas je dosta dugo trpio i smijao se našim bolesnim šalama.
Borji što je popričao s nama, iako sam mislio da je “Oh mighty one” i da ne priča s nama smrtnicima, na što sam se ugodno iznenadio jer smo normalno “poćaskali” o raznim temama kao što je DISCLAIMER koji kod nas (u Hrvatskoj) ne znači k****a
Igoru, kojemu nisam čuo prezime, a ima veze sa Naslov.hr i koji je jedan od rijetkih ljudi koji je na pitanje “Što je bitno kod mladih i poduzetnih?” odgovorio ‘ladno “Ae, moraš biti čovik, a onda sve ostalo. Ako si čovik,onda možemo popričati o čem god želiš!”
Pojam “čovik” (za one koji ne znaju) je onaj koji je čestit, čovjek od riječi i pošten. Onaj koji nema skrivenih namjera..
A što se tiče gospodina Damira Sabola, na njegovom sam izlaganju imao problema sa održavanjem koncentracije i pozornosti o onome o čemu priča. Iako je to poprilično zanimljiva tema, (tj. mogla je biti) teško mi je bilo ostati budan. Naime, legao sam spavati u ponoć i probudio se u 03:30 kako bi stigao na vrijeme na web.start u ZG. Nakon 15 minuta izrecitirane priče i nemaštovitih “slajdova” san me sustigao i glava je sama od sebe klonula. Da nije bilo Tonija, bio bih zahrkao. Stoga sam se pokupio i otišao u podzemnu garažu malo si pridrijemati u svoj auto. Na kraju nisam bio siguran jeli to bio umor ili samo loše/dosadno predavanje.
Pozdrav od čovika iz Slavonije![]()

Koji fakultet / školu / tečaj da završim ako želim raditi web stranice?
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on April 6th, 2008

Kada bi radio svoj FaQ ovo bi definitivno bilo pitanje broj jedan na listi. Gotovo svi koji tek ulaze u webmasterske vode mi postave ovo pitanje a da ne bi svakome od njih ponavljao sve iz početka, odlučio sam napisati ovaj tekst kako bi im u buduće ostavio samo link.
Vrlo često nam se na webmajstorima pojave početnici koji su završili neki tečaj za web dizajn, platili ga par milja kuna, učili mjesec ili više dana i shvatili da ne znaju ništa. Ono što su naučili sam je kap u vodi elementarnog znanja potrebnog za izradu kompleksnih web projekata. Većina takvih nam se pojavi sa osnovnim pitanjima kao što su kako uploadati stranicu na net ili zašto im se na računalu slike prikazuju a na serveru ne (početnički problem sa img pathom).
Ponekad se pojave i akademski obrazovani «webmasteri» koji pak znaju biti i mnogo gori od ovih sa položenim tečajem za web dizajnera.
Webmaster kao pojam je danas gotovo izumro. Previše je tehnologija razvijeno u svijetu weba i teoretski je nemoguće znati sve. Zato se današnji webmasteri specijaliziraju u određenom području. Ono što obično početnici gledaju pod pojmom webmastera je zapravo web dizajner i/ili html / css «programer».
A što ja onda preporučujem ljudima koji se žele baviti izradom weba ako ne neki određeni fakultet, školu ili tečaj?
Preporučam vam da novce koje ste namjeravali potrošiti za tečaj potrošite na kotizaciju za neke stručne konferencije kao što je web.start gdje ćete upoznati kolege iz struke. Znanje možete pak steći besplatno ukoliko razumijete engleski jezik i upotrijebite neku od tražilica kako bi pronašli tutoriale iz točno onog područja koje vas zanima. Postoje tutoriali i na Hrvatskom jeziku za one neuke ali mislim da ukoliko ne razumijete engleski jezik nebi trebali ni razmišljati o izradi web stranica dok barem to ne savladate.
Nakon što steknete neko elementarno znanje iz besplatnih tutoriala koje ste pronašli na internetu a koje su napisali vrlo vjerojatno puno stručniji ljudi od onih koji bi vam predavali na nekom tečaju a gotovo sigurno stručniji od profesora informatike u srednjim školama, vrijeme je da svoje znanje utvrdite u praksi. Sve što vam je preostalo je uzeti i pokušati raditi. Kada negdje zapnete, googlajte vaše pitanje, 99.9% šanse da je netko negdje na svijetu već zapeo na istom mjestu i postavio isto pitanje koje želite i vi postaviti i na njega već dobio odgovor. Ukoliko ne nađete odgovora, pridružite se nekom od brojnih webmasterskih communityja diljem svijeta i regije i zatražite od voljnih ljudi odgovor na vaše pitanje.
web.start
Posted by Toni Aničić in Svi postovi on March 29th, 2008

Primijetili ste gore desno ovaj krasni baner web.start konferencije koja će se održati 8. i 9. 05. 2008. u Zagrebu. Kliknite na baner za više informacija. Prijave su odnedavno otvorene.
Često mi ljudi postave pitanje zašto bi se pojavili na ovoj konferenciji i što od toga dobiju. Ljudima nije jasno kako netko može dati toliko novaca da sluša tih par predavača. Stvar je u tome da konferencija ovog tipa nije samo slušanje predavanja već i ono što se događa u međuvremenu. Na takve konferencije dolazite upoznati razne kolege iz struke, vidjeti one koje niste nikada vidjeli ili one koje niste vidjeli dugo. Dolazite čuti što ima novo na domaćoj web sceni i imati priliku pitati stručnjake bilo što vas zanima vezano uz vaše ili njihove projekte.
Dolazite tražiti pametan projekt u kojeg bi uložili novce ili pak tražiti nekog tko bi uložio novce u vaš projekt. Dolazite prikazati vaš projekt kolegama iz struke. Nigdje drugdje nećete naići na ovakvu masu ljudi koje zanimaju iste stvari kao i vas.
Kada se sve zbroji i oduzme, cijena je zapravo prava sitnica s obzirom što vam ova konferencija nudi i koja vam vrata ova konferencija otvara. Meni je osobno puno bitnije upoznati određene ljude nego poslušati veliku većinu predavača koji će se pojaviti tamo.
Nadam se da se vidimo u Zagrebu



Novi komentari